-
Logaritamsko računalo bio je mehanički alat koji se temelji na svojstvima logaritama kako bi se olakšalo množenje, dijeljenje i drugi složeni proračuni. Po njemu su se veliki brojevi pretvarali u logaritme, čime je računanje postajalo brže i jednostavnije prije pojave mehaničkih kalkulatora. -
Pascalina je bio prvi praktični mehanički kalkulator koji je 1642. izumio francuski matematičar Blaise Pascal. Mogao je izvoditi osnovne aritmetičke operacije poput zbrajanja i oduzimanja pomoću sistema zupčanika i kotačića. -
Leibnizov kalkulator, koji je razvio Gottfried Wilhelm Leibniz, bio je naprednija mehanička mašina od Pascaline jer je osim zbrajanja i oduzimanja mogao i množiti i dijeliti brojeve. Temeljen je na posebnom sustavu pokretnih valjaka (tzv. Leibnizov kotač). -
Diferencijalni stroj bio je mehanički kalkulator koji je osmislio Charles Babbage početkom 19. stoljeća. Namijenjen je automatskom izračunavanju tablica polinoma i funkcija (npr. logaritama) metodom konačnih diferencija. Projekt nikada nije u potpunosti dovršen u Babbageovo vrijeme. -
Analitički stroj bio je prvi koncept općeg programabilnog računala kojeg je zamislio Charles Babbage 1837. godine. Trebao je imati aritmetičku jedinicu, memoriju i mogućnost programiranja pomoću bušenih kartica — elemente koji nalikuju modernim računalima. Nikada nije izgrađen u potpunosti u Babbageovo vrijeme. -
Sortirni stroj ili tabulating machine izumio je Herman Hollerith krajem 19. stoljeća kako bi automatizirao obradu podataka za popis stanovništva SAD-a. Čitao je bušene kartice i automatski sortirao i sumirao podatke — temelj današnje obrade podataka i industrije strojeva za obradu podataka. -
Z3 je prvo potpuno funkcionalno programabilno računalo na svijetu, izradio ga je Konrad Zuse u Njemačkoj i dovršio 1941. godine. Radio je na temelju elektromehaničkih releja i mogao je izvršavati programe pohranjenje na bušenoj traci. -
Mark I (poznat i kao IBM Harvard Mark I) bio je veliki elektromehanički računalni sustav razvijen tijekom Drugog svjetskog rata pod vodstvom Howarda Aikena. Koristio je releje, mekanizme i bušene kartice za izvršavanje programiranih izračuna. -
ENIAC (Electronic Numerical Integrator and Computer) bio je prvo elektroničko digitalno računalo opće namjene, završeno 1946. godine u SAD-u. Koristio je vakumske cijevi i mogao je izvoditi kompleksne izračune mnogo brže od prethodnih strojeva. -
Prva generacija računala obuhvaća razdoblje nastanka prvih elektroničkih računala, ali i njihovih mehaničkih i elektromehaničkih prethodnika. Računala su bila izuzetno velika, skupa i nepouzdana, a za rad su koristila elektronske cijevi koje su se često kvarile i trošile puno električne energije. Programiranje se obavljalo ručno, pomoću prekidača, kablova i bušenih kartica. U ovom razdoblju nastaju važni strojevi poput ENIAC-a i UNIVAC-a.
-
UNIVAC I (Universal Automatic Computer I) bio je prvo komercijalno računalo velike skale, isporučeno 1951. godine. Dizajnirali su ga J. Presper Eckert i John Mauchly, a korišten je za statističke i poslovne zadatke poput obrade popisa stanovništva. -
Drugu generaciju obilježava zamjena elektronskih cijevi tranzistorima. Tranzistori su bili manji, pouzdaniji, jeftiniji i energetski učinkovitiji, što je omogućilo smanjenje veličine računala i rjeđe kvarove. Računala su postala brža i praktičnija za korištenje. U ovom razdoblju počinju se koristiti viši programski jezici (npr. FORTRAN i COBOL), što olakšava programiranje. Računala se sve više koriste u tvrtkama, bankama i državnim institucijama, a ne samo u znanstvenim ustanovama.
-
Treću generaciju obilježava uporaba integriranih sklopova (čipova), koji na jednom malom komadu silicija sadrže više tranzistora. Time računala postaju još manja, brža i pouzdanija, uz manju potrošnju energije. U ovom razdoblju razvijaju se operacijski sustavi, što omogućuje istovremeni rad više programa. Računala se sve češće koriste u obrazovanju, industriji i administraciji, a povećava se i broj korisnika.
-
Četvrtu generaciju obilježava izum mikroprocesora, koji objedinjuje cijelu središnju procesorsku jedinicu na jednom čipu. To omogućuje razvoj osobnih računala (PC) koja postaju dostupna širokoj populaciji. Računala se masovno koriste u školama, domovima, tvrtkama i svakodnevnom životu. Razvijaju se grafička sučelja, internet, prijenosna računala, pametni telefoni i računalne mreže. Računalo postaje neizostavan alat za rad, učenje i zabavu.
-
Peta generacija usmjerena je na razvoj umjetne inteligencije, strojnog učenja i naprednih računalnih sustava. Cilj je stvaranje računala koja mogu učiti, donositi odluke i prepoznavati govor, slike i obrasce. U ovom razdoblju razvijaju se superračunala, kvantna računala, robotski sustavi i pametni uređaji. Računala se koriste u medicini, znanosti, prometu i svakodnevnom životu te sve više surađuju s ljudima.